Fitoterapija – Lečenje biljnim preparatima

Lekovito bilje i preparati od lekovitog bilja najstariji su način lečenja različitih bolesti. Fitoterapija danas predstavlja osnovu očuvanja zdravlja i  dodatnu mogućnost prevencije i lečenja blažih oblika bolesti.

Stoleća upotrebe u narodnoj medicini potvrđena su današnjim naučnim i kliničkim istraživanjima o delotvornosti i neškodljivosti, pa modernu fitoterapiju ne smemo nikako svrstavati u alternativnu medicinu, već je sagledavati kao deo naučne medicine.
Kod primene fitoterapije treba biti strpljiv jer su delovanje, a time i rezultati spori.
S lekovitim biljem ne možemo sve izlečiti, ali s njime unosimo u organizam vrlo vredne supstance          (eterična ulja, vitamine, prirodne antioksidanse, flavonoide, minerale, enzime...) te ga jačamo i činimo otpornijim, poboljšavamo metaboličke procese, odstranjujemo štetne supstance iz organizma.
Lekovito bilje, ukoliko se primenjuje na ispravan način, gotovo da i nema neželjena dejstva - kontraindikacije, a ako ih i ima tada su one svedene na najmanju moguću meru.
Danas se preferira gajenje lekovitog bilja bez korištenja veštakih đubriva i insekticida ( biološko gajenje ili biodinamičko gajenje ) ili sakupljanje na ekološki čistim područjima kako bi se izbegla štetna delovanja zagađenja, a kontrolisano branje, čuvanje i prerada bilja, osigurava zdravstvenu ispravnost i sigurnost bilja.

Lekovito bilje danas se primenjuje u različitim farmaceutskim oblicima: vodeni rastvori  biljnih droga     ( infuzi, dekokti, macerati ), etanolni rastvori ( tinkture - biljne kapi ), uljni macerati, sirupi te kapsule i tablete.
Važno je naglasiti da se pojam biljna droga u farmaciji odnosi na osušene i usitnjene delove biljke (cvet, lat. flos; list, lat. folium; nadzemni deo biljke – zelen, lat.herba; kora, lat. cortex; koren, lat.radix, plod, lat. fructus ili semen ) koji se zatim koriste u fitoterapiji, dakle to nije opojno sredstvo.
Supstance važne za delovanje biljke često puta se nalaze samo u jednom delu biljke pa se upravo taj deo koristi kao biljna droga, a da bi iz biljke izvukli delotvorne materije najčešće je potapamo u vodu.

Zavisno od toga koju biljnu drogu koristimo, razlikujemo različite načine pripreme uz pomoć vode kao rastvarača:
  • Cvetove i listove koji su mekši biljni delovi, pripremamo kao oparke, infuze ( npr. cvet nevena, list koprive ), 
  • Nadzemne delove stabljike u cvatu pripremamo kao infuze ( npr. Hajdučicu  ili Rastavić ).
  • Plodove ili semenke,  ( npr. Morač ),  takođe pripremamo kao infuze

Infuze pripremamo tako da biljne droge prelijemo ključalom vodom i pustimo da odstoje poklopljeni 15–20  minuta, zatim se procede. ( infuzi su ono što inače u svakodnevnom životu nazivamo čaj )

  • Kore, korenje i podanke,  koji su tvrdi biljni delovi, pripremamo kao uvarke, dekokte jer je potrebno duže vreme  da voda prodre u unutrašnjost i ekstrahuje lekovite sastojke ( npr. kora hrasta, koren maslačka ).

Dekokte pripremamo tako da biljne droge stavimo u hladnu vodu, prokuvamo 10 minuta te pustimo da odstoje poklopljeni 20 minuta, zatim se procede.

  • Neke biljke zahtevaju poseban način pripreme kako se na visokoj temperaturi ne bi uništili određeni sastojci koji su vrlo korisni, npr. biljne droge sa sluzima kao što je koren belog sleza, ili pak da se izbegne rastvaranje neželjenih sastojaka, npr. imela. Takve biljke pripremaju se kao macerati

Macerate pripremamo tako da biljne droge kiselimo u prokuvanoj, ali ohlađenoj vodi na sobnoj temperaturi kroz najmanje pola sata do sat vremena, ponekad i 12 sati, zavisno od  biljke. Zatim se procede, a pre pijenja lagano zagreju.

  • Tahebo čaj ima specifičan način pripreme. Za pripremu čaja koristi se destilovana voda. Čaj se mora kuvati u staklenoj posudi. Za mešanje se koristi staklena ili plastična kašičica, a za ceđenje plastična cediljka ili gaza.

U 300 ml destilovane vode stavimo 1 kašičicu  tahebo čaja, kada provri kuvamo 5 minuta, a zatim još 20 minuta na laganoj vatri. Posle toga ostavimo čaj da odstoji dok se talog ne slegne i procedimo.

Savremena fitoterapija je savršen spoj tradicionalnih iskustava i rezultata moderne nauke.
Danas je uglavnom poznat hemijski sastav glavne delotvorne supstance, a samu primenu lekovitog bilja treba racionalizovati i prepustiti stručnjacima, što je naročito važno kod kombinovanja lekovitog bilja i uzimanja s drugim lekovima.

Marjeta Jaklenec - Šoić, dr.med